Dok se kupate na seoskoj plaži Šlajzu, iznad vas će leteti rode i čaplje, a šetate li dolmom, rode će ići u šetnju sa vama. Jer one žive u Kovilju i u njega se uvek vraćaju. Može vam se desiti i da plivate zajedno sa labudovima i da se tik uz vas "bacaju" bucovi i druge ribe. Sve to je moguće samo u jednom mestu. Kovilju – selu na kraj sveta.
Koviljčani su ponosni na svoj nadaleko čuveni manastir, na velikog Lazu Kostića, ali i na bostan, rode, rit, hranu, običaje. I dalje polivači idu o Uskrsu, a momci na konjima vijaju Božić. Nedeljom isteraju konje i kočije da se pokažu i provozaju selom. Zna se ko je gazda i ko ima.
Ono što ovo mesto izdvaja od drugih sela, osim prirodnih lepota, svakako je specifičan duh meštana. Pravi primer je svakako Milan Graorac – Mića, koviljska legenda, čovek kojeg svi znaju. Mića ima titulu „doktora bravara“, jer već 50 godina vodi brava po selu, za priplod. Titulu mu je, kaže, dao jedan veterinar, kojem je bio asistent. Pomagao mu je da štroji brave, teli krave, leči stoku.
Imao je nekada Mića i bikove i konje, pa je jednom prilikom prodao mladu kobilu u Gložan. Upregao je jednu svoju kobilu i tu koju je prodao i oterao novom gazdi.
- Lepo me čovek dočekao, jeli smo i kulena dosta. Morao sam u povratku da stajem kod svake kafane da popijem špricer, a od Futoga, bogami, i po dva, koliko sam bio žedan – priča Mića.
Sada je penziji i kaže da je „penzioner prve klase“, ali još ne stiže zapravo da se odmara.
- Stalno me zovu da nekome pomažem, a i sam imam dosta obaveza. Treba peći rakiju, kuvati paradajz, zaliti baštu, voditi brava. Nije to lak posao, ne znam ni kako sam izdržao da ga radim sve ove godine. Nikad nisam sedeo na šoru, nisam imao vremena. Sad bih mogao i ja malo sedim sa komšijama. Ili ću da se odselim za Novi Sad, pa da vide kako je to kad nema Miće – priča ovaj šarmer koji je želeo da preda štafetu Titu daleke 1973. godine, samo zato da bi poljubio Jovanku i imao sliku sa njom. Ta čast je pripala drugom poljoprivredniku, njegovom imenjaku iz okoline Beograda.
Koviljčani mnogo rade, ali znaju i da uživaju. Sede uveče na šoru, kuvaju i peku kukuruz, donose se vruće krofne, razgovaraju i šale se. Mića Graorac misli da se ranije još lepše i bolje družilo, jer nije bila tolika kriza, a i nije se tako brzo živelo.
Oni koji ne mare za brz tempo života, svakako su pecaroši. A njih ima po celom Kovilju, jer je svuda voda, a rit je najveće prirodno mrestilište kod nas. Peca se na Šlajzu, Tikvari, po celom ritu, na Arkanju, gde je donedavno bila čuvena čarda „Na kraj sveta“.
Imaju i dve pravoslavne, jednu katoličku i jednu protestantsku crkvu, ali je sigurno najpoznatiji Koviljski manastir. Kada je manastirska slava, letnji Aranđelovdan, selo zablista. Svako dvorište je uređeno, kuće okrečene, kapije oprane, travnjaci pokošeni. Znalo se nekada da će Koviljčani uzimati redovno odsustvo iz vojske u vreme slave, jer tada su svi u selu.
A odmah pored manastira, još jedna koviljska lepotica, Petkovica, kapela Svete Petke. U nju urastao stari hrast, a na njemu gnezdo u koje se svake godine vraćaju rode.
- Niko ne zna koliko je hrast star, ali znamo da je to najstarije gnezdo roda na Balkanu. Mnogo zanimljivosti ima u Kovilju. Imali smo i prvo Udruženje lažova u bivšoj Jugoslaviji. Njihove priče i danas se prepričavaju. Jedna kaže kako su čoveku dok je orao njivu pobegli konji sa sve plugom, pa ih je vijao do Dunava, ali ih nije stigao i prešli su do Karlovaca. I danas brodovi štrucnu tu gde je plug zaorao Dunav - priča Sava Pušić – Ćaća, predsednik Udruženja „Santa Maria“, koje se bavi etno-turizmom.
Duž glavne ulice u selu, pred kućama su prikolice pune lubenica, po kojima je Kovilj bio poznat u celoj bivšoj Jugoslaviji. Na skoro svakoj banderi gnezdo sa rodama. Tu je i kuća u kojoj se rodio čuveni doktor pravnih nauka, novinar i pesnik Laza Kostić. Samo je sve manje kafana. Zamenili ih kafići, u kojima može da se pije, ali ne i da se oseti čar boemskog života Lazinog doba.
Ono što ostaje je voda, koje ima i kad je suša, čamci i alaski život.
goran
pre 3473 dana i 12 sati
kad ste vec bili u kovilju i na slajzu trebali ste da spomenete i problem sa ribokradicama kojih je pun kovilj
Nikola
pre 3472 dana i 18 sati
Svaka cast za tekst, bas me je oraspolozio i nasmejao! Kovilj je zaista izuzetno mesto. Ujedno se i gnusam od glupih komentara koje nemaju vezu sa temom i kvare mi dobro raspolozenje koje mi je ovaj tekst doneo.
Aleksandar
pre 3472 dana i 17 sati
Bio nedavno, lepo mesto :)
Divno mesto, baš interesantno , imam želju da ga posetim...
pre 3362 dana i 6 sati
Već sam rekla, vidim slike i jako mi se dopada , divno , treba videti
Dragan Pecurica
pre 3097 dana i 20 sati
I zvog ovoh teksta poseta Kovilju je neizvezna, ali zelim da jos vise detalja saznam pa da onda na licu mesta sve to i dozivi, dok traje leto...Pozdrav Koviljcanima ili kako vec treba reci.